Nasilje je u većini slučajeva simptom nekog ozbiljnijeg problema u pozadini

Danas se često diskutira o nasilju raznih oblika. 

Ovdje ću iznijeti dijelove iz poglavalja ˝Rad s ljutitim pacijentima˝ koje smo pisali Džanana i ja za regionalni udžbenik ˝Izazovi u praksi obiteljskog liječnika˝ čije su urednice naše uvažene kolegice profesorice Ines Diminić Lisica, Milica Katić i Biserka Bergman Marković. Ovaj udžbenik je za kratko vrijeme postao veoma popularan u regiji. Trenutno je u pripremi i drugi dio.

Dakle, evo opet nešto malo o nasilju.

''Uzroci i patogeneza agresivnog ponašanja nisu u potpunosti razjašnjeni. Brojni čimbenici igraju ulogu u nastanku agresivnog ponašanja pacijenata: genetika, neurokemija, endokrini sistem, zlouporaba supstanci, socijalna i medicinska povijest pacijenta, međuljudski odnosi, organizacija rada i radni uvjeti u zdravstvenoj ustanovi uključujući okoliš.

Agresivno ponašanje je koncept koji se promatra na više načina iz čega proizlaze i različite definicije ovog pojma. Većina autora opisuje agresiju sa oblicima ponašanja koje rezultira fizičkim ili psihičkim ozljedama osobe i uništavanjem imovine.''

Postoje brojne teorije koje pokušavaju objasniti agresivnost. O tome drugi put. U daljem tekstu želim naglasiti sljedeće.

(Vidjeti više https://dnoom.hr/predstavljanje-knjige-izazovi-u-praksi-obiteljskog-lijecnika/ )

''Osobe se ne rađaju s urođenim vještinama nasilja, one se moraju na neki način naučiti. Za neke vještine nasilja (borilački sportovi, vojne vještine) potrebno je dugogodišnje učenje. Ali većina agresivnog ponašanja se uči pomoću procesa modeliranja i stjecanja iskustva promatrajući druge utjecajne uzore poput roditelja, braće, sestara, vršnjaka, nastavnika, sportaša i umjetnika.''

Problem Bosne i Hercegovine je što se ne prevenira, ne sankcionira i ne osuđuje svaki oblik nasilja. Naprotiv, nasilje se često opravdava, skriva i, nažalost, često i potiče. Svi smo svjedoci kako su nasilnici ''veoma uspješni'' članovi društva kojima se ''modelirani'' stanovnici dive.

''U brojnim društvima ili socijalnim grupama (bande, navijači) nasilje je veoma cijenjena osobina. Ponekad se agresivni čin koristi kao inicijacija ulaska u socijalnu grupu. Društveni odgovor na agresivno ponašanje je od krucijalnog značaja za prevenciju nasilja u zdravstvenom sistemu, odnosno na prevenciju nasilja uopćeno. Ubistvo i fizičke povrede se lako prepoznaju kao agresija i društvo ih odmah osuđuje, ali postoji niz nasilnih ponašanja koje se teško prepoznaju. Zbog ove činjenice pojedinci pristupaju takvom ponašanju koji nanosi povrede drugima, a koji se teško prepoznaju i osuđuju.

Socijalno okruženje utiče na pojavu nasilja na sljedeći način: loš odnos s vršnjacima (udruživanje sa devijantnim vršnjacima, nasilje, kriminal, ovisnosti, psihičko i tjelesno zlostavljanje, osobito seksualno zlostavljanje, odbacivanje), škola (neuspjeh, nerazumijevanje, napuštanje škole), mediji (TV, filmovi, video igre, društvene mreže) i visok stepen prihvaćanja nasilja u društvu (reakcije na nasilno ponašanje ima veliku ulogu u smanjenju ili povećanju nasilja).''

Agresivno ponašanje može biti uzrokovano i organskim uzrocima kao što su: duševne bolesti,  intoksikacije, metabolička stanja, neke neurološke bolesti i stanja i druge bolesti.

Želimo ovdje istaći ponovo značaj porodice jer počinioci nasilja su često iz porodica u kojem je bilo ''zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, strogih i neadekvatnih kaznenih stilova, bračnih sukoba, porodičnog nasilja, pozitivnih stavova roditelja prema devijantnosti, ovisnosti i kriminalnom ponašanju.''

Prevencija i liječenje nasilja? 

Teško pitanje. Bez dobro smišljene intervencije u cijelom društvu, bez liječenja žrtve, ali i nasilnika nema ništa. Žrtva i  nasilnik su žrtve socijalnog i porodičnog okruženja. Nasilje je u većini slučajeva simptom nekog ozbiljnijeg problema u pozadini.

Literatura

Jatic, Z., Jatic, Dž. (2022) “Rad s ljutitim i agresivnim pacijentom ,” in (ed.) Izazovi u praksi obiteljskog liječnika. 1st ed. Zagreb, Hrvatska: Medicinska naklada, pp. 131–144.