Danas se često diskutira o nasilju raznih oblika.
Ovdje
ću iznijeti dijelove iz poglavalja ˝Rad s ljutitim pacijentima˝ koje smo pisali
Džanana i ja za regionalni udžbenik ˝Izazovi u praksi obiteljskog liječnika˝
čije su urednice naše uvažene kolegice profesorice Ines Diminić Lisica, Milica
Katić i Biserka Bergman Marković. Ovaj udžbenik je za kratko vrijeme postao
veoma popularan u regiji. Trenutno je u pripremi i drugi dio.
Dakle, evo opet nešto malo o nasilju.
''Uzroci i patogeneza agresivnog ponašanja nisu u
potpunosti razjašnjeni. Brojni čimbenici igraju ulogu u nastanku agresivnog
ponašanja pacijenata: genetika, neurokemija, endokrini sistem, zlouporaba
supstanci, socijalna i medicinska povijest pacijenta, međuljudski odnosi,
organizacija rada i radni uvjeti u zdravstvenoj ustanovi uključujući okoliš.
Agresivno ponašanje je koncept koji se promatra na više
načina iz čega proizlaze i različite definicije ovog pojma. Većina autora opisuje
agresiju sa oblicima ponašanja koje rezultira fizičkim ili psihičkim ozljedama
osobe i uništavanjem imovine.''
Postoje brojne teorije koje pokušavaju objasniti
agresivnost. O tome drugi put. U daljem tekstu želim naglasiti sljedeće.
''Osobe se ne rađaju s urođenim vještinama nasilja, one
se moraju na neki način naučiti. Za neke vještine nasilja (borilački sportovi,
vojne vještine) potrebno je dugogodišnje učenje. Ali većina agresivnog
ponašanja se uči pomoću procesa modeliranja i stjecanja iskustva promatrajući
druge utjecajne uzore poput roditelja, braće, sestara, vršnjaka, nastavnika, sportaša
i umjetnika.''
Problem Bosne i Hercegovine je što se ne prevenira, ne
sankcionira i ne osuđuje svaki oblik nasilja. Naprotiv, nasilje se često opravdava,
skriva i, nažalost, često i potiče. Svi smo svjedoci kako su nasilnici ''veoma
uspješni'' članovi društva kojima se ''modelirani'' stanovnici dive.
''U brojnim društvima ili socijalnim grupama (bande,
navijači) nasilje je veoma cijenjena osobina. Ponekad se agresivni čin koristi
kao inicijacija ulaska u socijalnu grupu. Društveni odgovor na agresivno
ponašanje je od krucijalnog značaja za prevenciju nasilja u zdravstvenom
sistemu, odnosno na prevenciju nasilja uopćeno. Ubistvo i fizičke povrede se
lako prepoznaju kao agresija i društvo ih odmah osuđuje, ali postoji niz
nasilnih ponašanja koje se teško prepoznaju. Zbog ove činjenice pojedinci
pristupaju takvom ponašanju koji nanosi povrede drugima, a koji se teško
prepoznaju i osuđuju.
Socijalno okruženje utiče na pojavu nasilja na sljedeći
način: loš odnos s vršnjacima (udruživanje sa devijantnim vršnjacima, nasilje,
kriminal, ovisnosti, psihičko i tjelesno zlostavljanje, osobito seksualno
zlostavljanje, odbacivanje), škola (neuspjeh, nerazumijevanje, napuštanje
škole), mediji (TV, filmovi, video igre, društvene mreže) i visok stepen
prihvaćanja nasilja u društvu (reakcije na nasilno ponašanje ima veliku ulogu u
smanjenju ili povećanju nasilja).''
Agresivno ponašanje može biti uzrokovano i organskim
uzrocima kao što su: duševne bolesti, intoksikacije,
metabolička stanja, neke neurološke bolesti i stanja i druge bolesti.
Želimo ovdje istaći ponovo značaj porodice jer počinioci
nasilja su često iz porodica u kojem je bilo ''zlostavljanje i zanemarivanje
djeteta, strogih i neadekvatnih kaznenih stilova, bračnih sukoba, porodičnog
nasilja, pozitivnih stavova roditelja prema devijantnosti, ovisnosti i
kriminalnom ponašanju.''
Prevencija i liječenje nasilja?
Teško pitanje. Bez dobro smišljene intervencije u cijelom društvu, bez liječenja žrtve, ali i nasilnika nema ništa. Žrtva i nasilnik su žrtve socijalnog i porodičnog okruženja. Nasilje je u većini slučajeva simptom nekog ozbiljnijeg problema u pozadini.
Literatura
Jatic,
Z., Jatic, Dž. (2022) “Rad s ljutitim i agresivnim pacijentom ,” in (ed.)
Izazovi u praksi obiteljskog liječnika. 1st ed. Zagreb, Hrvatska: Medicinska
naklada, pp. 131–144.
Comments
Post a Comment